Nakon minimalne vremenske distance, Preokret pradlaže mjere koje bi nužno bilo realizovati kako bi se kolektivna trauma uzrokovana tragičnim dešavanjima na Cetinju prevazišla i kako bi se stvarao ambijent u kojem će ponavljanje masovnih ubistava biti zaustavljeno, saopštila je Snežana Babović iz Preokreta.

Prije svega političari trebaju da učine sve da se stvari počnu racionalno sagledavati, a ne da budu upotrebljavani za dnevno-političku korist. Ujedno ljudi koji su politički delegirani na krovnim funkcijama u bezbjednosnom sektoru moraju pokazati spremnost da podnesu odgovornost i time pokažu da tim činom počinju sa vraćanjem, sada već sasvim poljuljanog povjerenja u bezbjednosni sistem. Ujedno, nužno je organizovati obuku za predstavnike vlasti kako bi na adekvatan način komunicirali sa javnošću, bilo na press konferencijama, bilo u obraćanju građanima koji protestuju. Vlast mora shvatiti da je ona odgovorna pred građanima i da njima treba da polaže račune, a ne da ih tretira i targetira kao „političko meso“, navodi Babović.

Vlada mora formirati nezavisnu multisektorsku komisiju koja bi javnosti predločila sve podatke relevantne za događaje na Cetinju, sa posebnim osvrtom na činjenicu da su se u manje od dvije ipo godine desila dva teška masakra u Crnoj Gori. Ta komisija mora pružiti jasan odgovor na zbunuće i kontradiktorne informacije koje su doprle u javnost. Jednako tako moraju se dati obavezujuće i provjerljive garancije da se prilikom zapošljavanja novih policajaca neće voditi partijskom preferencijom, već isključivo spremnošću i sposobnošću kandidata da štite ustavni poredak i doprinesu uspostavljanju pune bezbjednosne sigurnosti kod građana.

Hitno treba formirati međuresorsno Vladino tijelo u koje bi bili uključeni i predstavnici relevantnih NVO organizacija koje se bave prevencijom nasilja kako bi se krenulo sa izradom startegije prevencije teških, ali i svih drugih oblika nasilja. Nužno je ažurirati, povezati, organizovati ili formirati registre koji se odnose na posjedovanje oružja, ali i sve druge relevatne podatake koje država ima u podsjedu, kako bi ovo tijelo na osnovu tačnih podataka moglo donosi realne i ostvarive mjere.

Ujedno mora se u najkraćem mogućem roku donijeti Strategija razvoja policijske službe koja mora biti u funkciji ostvarivanja bezbjednosti građana/ki i sprovođenja nacionalne bezbjednosne politike, polazeći od opšteusvojenih međunarodnih i evropskih standarda i vrijednosti. Takođe, moraju se preduzeti sve radnje kako bi policija imala potrebni materijalno-tehničku opremljenost.

Uprava policije treba da podnese javnosti i ovom Vladinom tijelu izvještaj o tome ko se i kako bavi psiho-fizičkim provjerama svih policijskih službenika, koliko je policajaca angažovano u obezbjeđenju državnih funkcionera i ostalih (štićena lica i objekti). Takođe, treba dati informaciju kada su posljednji put policijski službenici bili na ljekarskom pregledu gdje bi se utvrdilo njihovo mentalno zdravlje i psiho-fizičko stanje, kao i odgovor na pitanje kada i koje organizacione jedinice policije su zadnji put bili na gađanje iz vatrenog oružja, da li  se obuka realizuje u kontinuitetu? Koliko službenika sa policijskim zvanjem radi u administraciji tj. nisu na terenu gdje im je i mjesto i koliko je službenika zaposlenih u MUP, a koliko u UP? Rješavanjem ovih pitanja dobiće se odgovor i na pitanje zašto imamo manjak policije na ulicama i zašto nam policijske patrole za vrijeme smjene nisu motivisane da budu na javnim mjestima u gradu već sjede u kancelarijama ili kafanama ili autima i „čekaju da im smjena prođe“.

Nužno je pristupiti inovacionim mjerama kao što je npr. kreirenje sistema javljanja dronovima u hitnim situacijama, posebno onamo gdje postoji manjak policajaca. Nužno je vratiti pozornike u školama i u kvartovima, odnosno policajce u zajednici.

Zbog loše i neadekvatne saradnje lokalnog stanovništva sa lokalnim odjeljenjima bezbjednosti a što je posljedica manjka povjerenja u bezbjednosne službe, nužno je uvesti zakonska rješenja kojima će se tražiti saglasnost lokalne samopurave na određeno kadrovsko rješenje, a kako bi se snažila veza povjerenja građana i predstavnika ministartsva unutrašnjih poslova. Na primjer, kada se bira bilo koji rukovodilaca u nekom gradu, lokalna samouprava mora dati mišljenje o tome predlogu.

Kao kruna svega, mora se pokrenuti opštedruštveni dijalog i javna debata na kojima bi se locirale teme koje traumatizuju naše društvo i kojima bi se pristupilo na racionalan način uz punu podršku javnog državnog i lokalnih servisa, odnosno emitera.

Pobrojane aktivnosti su početak stvaranja funkcionlanog sistema bezbjednosti u koji bi građani imali puno povjerenje, bez kojeg nije moguće imati pouzdanost u pravni poredak Crne Gore koji u konačnom treba da pruža punu sigurnost građanima, zaključila je Babović.